Nisam bila spasitelj ili iskupljivač propalih duša. Nisam bila u stanju
da spasem čak ni delić svoje duše. Dok sam o tome razmišljala, osetila
sam da mi nestaje osmeh s lica. Ali, ipak, bila sam lekcija, nešto više
od pretnje, barem mrtav ishod, strog nauk. I, činjenica da sam jedna
lekcija, jedan ishod, jedan nauk, osvežila mi je mozak.“
Moglo bi se
reći da je Noć zelene vile roman o osveti: Žena „prokleta svojom
lepotom“ (kako sama kaže), čiji su čitav život određivali i
upropaštavali muška požuda i ženska ljubomora, odlučuje se na radikalan
politički čin. Dvadesetorici najuticajnijih ljudi u Turskoj šalje
inkriminišući CD čiji se sadržaj ne otkriva do samog kraja romana. No,
ovaj opis ne bi bio sasvim tačan – jer ne otkriva njegovu suštinsku čar –
autorkina junakinja nije zaslepljena u želji za odmazdom; ona, umorna
od života, pogrešnih odluka i propuštenih šansi za ljubav, odlučuje da
svom životu da nekakav smisao.
Roman pokriva period od skoro trideset
godina, od detinjstva glavne junakinje do njenih četrdesetih godina,
događaji međutim nisu poređani hronološki. Na tragu stilske
impulsivnosti Virdžinije Vulf, spisateljica od poglavlja do poglavlja,
ali i unutar pasusa pa i rečenice, prelazi periode od po dvadeset
godina, prateći misaone i emotivne niti svoje heroine. U želji da razume
komplikovano životno klupko uzroka i posledica, ona povezuje
traumatične događaje koji su obeležili njenu mladost sa nemirima koje
još nosi, i kao zrela žena. Ipak, u svu patnju utkana je neugasiva želja
za nežnošću, drugim bićem, razumevanjem složenih ljudskih odnosa, kao i
sposobnost da se delikatni, divni trenuci cene.
Noć zelene vile je
roman o modernoj Turskoj, napisan snažnim, buntovnim ženskim glasom sa
neočekivano malo podrazumevajućeg Orijenta. Ovaj roman, kao i njeni
drugi romani, uzdigli su Ajfer Tunč na pijedestal jedne od najvažnijih
turskih autorki, kako u njenoj domovini tako i u svetu.
Staša Bajac
29.12.13 Danas
Politika, seks, skandal, osveta
Noć zelene vile, Ajfer Tunč
Od
beogradske Geopoetike navikli smo da otkriva nove i zanimljive autore.
Nedavno nas je obradovala izdavanjem romana „Noć zelene vile“ turske
književnice Ajfer Tunč. Prevod je delo Mirjane Marinković. Glavna
junakinja se na stranicama romana koji se bukvalno čita u jednom dahu
ispoveda: „Čim sam izašla iz zgrade, primetila sam da mi se licem širi
širok osmeh i da me ispunjava neki herojski osećaj.
Bilo je vrlo
glupo. Herojstvo je bilo nešto najgluplje što sam u tom trenutku mogla
da osetim. Nisam bila spasitelj ili iskupljivač propalih duša. Nisam
bila u stanju da spasem čak ni delić svoje duše. Dok sam o tome
razmišljala, osetila sam da mi nestaje osmeh s lica. Ali, ipak, bila sam
lekcija, nešto više od pretnje, barem mrtav ishod, strog nauk. I,
činjenica da sam jedna lekcija, jedan ishod, jedan nauk, osvežila mi je
mozak.“
Svoje mišljenje o romanu iznela je i Staša Bajac, koja piše:
„Moglo bi se reći da je Noć zelene vile roman o osveti: žena „prokleta
svojom lepotom“ (kako sama kaže), čiji su čitav život određivali i
upropaštavali muška požuda i ženska ljubomora, odlučuje se na radikalan
politički čin. Dvadesetorici najuticajnijih ljudi u Turskoj šalje
inkriminišući CD čiji se sadržaj ne otkriva do samog kraja romana. No,
ovaj opis ne bi bio sasvim tačan - jer ne otkriva njegovu suštinsku čar -
autorkina junakinja nije zaslepljena u želji za odmazdom; ona, umorna
od života, pogrešnih odluka i propuštenih šansi za ljubav, odlučuje da
svom životu da nekakav smisao.
Roman pokriva period od skoro trideset
godina, od detinjstva glavne junakinje do njenih četrdesetih godina,
događaji međutim nisu poređani hronološki. Na tragu stilske
impulsivnosti Virdžinije Vulf, spisateljica od poglavlja do poglavlja,
ali i unutar pasusa, pa i rečenice, prelazi periode od po dvadeset
godina, prateći misaone i emotivne niti svoje heroine. U želji da razume
komplikovano životno klupko uzroka i posledica, ona povezuje
traumatične događaje koji su obeležili njenu mladost sa nemirima koje
još nosi, i kao zrela žena. Ipak, u svu patnju utkana je neugasiva želja
za nežnošću, drugim bićem, razumevanjem složenih ljudskih odnosa, kao i
sposobnost da se delikatni, divni trenuci cene.
To je roman o
modernoj Turskoj, napisan snažnim, buntovnim ženskim glasom sa
neočekivano malo podrazumevajućeg Orijenta. Ova knjiga, kao i njene
prethodne, uzdigli su Ajfer Tunč na pijedestal jedne od najvažnijih
turskih autorki, kako u njenoj domovini tako i u svetu.“
Ajfer Tunč
je rođena 1964. godine u Adapazaru u Turskoj. Završila je Fakultet
političkih nauka na Istanbulskom univerzitetu. Na konkursu za najbolju
priču „Junus Nadi“, koji je 1989. godine organizovao dnevni list
Džumhurijet, učestvovala je sa pričom Tajanstvena (Sakli) i osvojila
prvo mesto. Od 1999. do 2004. godine radila je kao urednica u izdavačkoj
kući (Yap? Kredi Yay?nlar?).
Objavila je mnoga dela, među kojima su:
„Tajanstvena“ (zbirka priča, 1989), „Dvolična seksualnost“ (studija,
1994), „Pogrešno prepričana kratka istorija jedne ludnice“ (roman,
2009), „Devojka sa naslovne strane“ (roman, 1992), „Priče iz domovine“
(eseji, 2012).
Za knjigu „Moji roditelji će te posetiti ako nisi
zauzet - naš život sedamdesetih“, koja je objavljena 2001. godine,
dobila je međunarodnu nagradu Balkanika za 2003. godinu.
V. M.