Pomenuti period je u kulturnom i duhovnom pogledu bio
izuzetno važan. Naime, 1898. Španija je u ratu sa SAD izgubila svoju
poslednju koloniju, Kubu, te tako ostala svedena na evropske granice.
Gubitak prekomorskog carstva doživljen je kao nacionalna propast koju je
pratilo snažno osecanje beznada. U vremenu ispunjenom žestokim
politickim i ideološkim raspravama narod je utocište našao u
najraznovrsnijim vidovima zabava koje suštinski i duboko oslikavaju
psihologiju Španaca. Jer, kako kaže Amoros, naš portret, izmedu ostalog,
docarava i nacin na koji se zabavljamo. To doba u kojem je carovala
zabava, kao karneval i fijesta, okoncano je izbijanjem Gradanskog rata
i, naravno, Frankovim definitivnim ustolicenjem na vlasti.