„Romani Vesne Radusinović ostaće sigurno neizbrisiva slika vremena u
kome živimo, i iz koga nikako da se iskobeljamo, jer se vatreno i
strasno osmelila da otkrije i ono što bi svi najradije sakrili i
zaboravili. Zgrožena javnim životom, koji uglavnom čine lažne vrednosti,
lažni sjaj, lažne lepotice i lažni muškarci, koji su se udruženo
zaverili protiv prirodnih lepota Srbije, ona neustrašivo stiže i tamo
gde se ni skandalozni tabloidi ne usuđuju da zalaze. Ali, to je oduvek i
bila dužnost literature, na granici stvarnog i mogućeg, gde se istina
gubi u nepojavnim lažima, a laži se uzdižu u najveće istine. Negujući
humor apsurda, poigravajući se sa crnogorskim mentalitetom svoje
mladosti i javnim porocima koji su postali priznate privatne vrline
Beograda, u kome je stasala i čiji je živopisac, ona bez ikakve cenzure
slika kako se sve što je razumno, pristojno i misleće sunovratilo u
estradu, izvan koje kao i da više nema nikakvog normalnog života.“
Brana Šćepanović