Do izdanja ovog rukopisa dolazi nakon više od dvadeset godina od njegova
nastanka. Iz njega je objavljeno samo poglavlje o „Božjim ljudima“ u
knjizi Iz Tijesna vremena (Zagreb, 2002). Ostalo je pretrpjelo neznatne
izmjene, upravo onoliko koliko se bilo napredovalo u pripremi obranjenog
doktorata za objavljivanje (komisija pred kojom se branila doktorska
teza „Poetika Stankovićeve proze“ radila je u sastavu: prof. dr Franjo
Grčević – mentor i predsjednik komisije, prof. dr Jovan Deretić – prvi
član komisije i prof. dr Jure Kaštelan – drugi član komisije). Izdavača
za ovu temu nisam tada nalazio u Hrvatskoj, a kako se zašlo već u
iracionalna, a anakronična historijska razračunavanja, odustao sam od
traženja izdavača i na drugim stranama.
LJubaznošću Gojka Tešića i
nakon ponovljenih ponuda da mu predam rukopis za objavljivanje, pristao
sam da rukopis ugleda svjetlo dana. Nalazio sam se rastrgnut između
ponude koja obavezuje odanošću i povjerenjem i svijesti koliko sam u
međuvremenu izmijenio vlastita razumijevanja književnog teksta i usvojio
nova metajezična i svaka druga iskustva, pa bi ovo bilo svojevrsno
sjećanje na nekog drugog. I možda još više: svijest o tome da se tekst
ne može mijenjati, a da mu se ne oduzme ono što ima upisano u vremenu
svoga nastajanja, mada i ono nosi nivo njegova proizvođenja.
