Osjećao sam nelagodu čitajući njegovu biografiju. Kao da zavirujem u čovjekovu intimu, kao da mu se nadvirujem kroz prozor ili kao da detalje iz njegove privatnosti sakupljam u vlastitim albumima i katalozima. Inače se tako ne osjećam čitajući biografije, pa ni one za koje bi se moglo reći da su sasvim indiskretne. Salingerov životopis nije niti najmanje indiskretan, ali je to svjedočenje o čovjeku koji je odbijao da se o njemu išta svjedoči…
S druge strane, nisam mogao a da ne čitam, jer ja ovoga pisca volim i jer je svaki redak koji je on ikada napisao neka vrsta autobiografske ispovijedi, pa je onda i ova knjiga o njemu tek neka vrsta naknadnoga objašnjenja onoga što smo odranije znali…
U prvom je dijelu svoga života on stvarao veliku književnost, tako važnu u sentimentalnom odgoju naših generacija, dok je u drugome vodio rat protiv tabloida i tabloidnog interesa za svojom osobom. Na kraju je u tom ratu i pobijedio. Tu pobjedu potvrđuje i ova knjiga, jer u njoj nema gotovo ništa skandalozno. Samo život.
Iz pogovora Miljenka Jergovića
