Pred
čitaocima je tekst čije bi se smisaone koordinate mogle obeležiti ovim
epigrafima: bavi se rečima koje obavljaju puno posla a moglo bi se reći i
više poslova odjednom, pa su, otuda, i većma nagrađene – viševekovnom
pažnjom i pokušajima razumevanja; bavi se knjigama o knjigama i
tumačenjem tumačenja; i najzad, neizbežno, mnogim svojim segmentima
odgovara na pitanje „Ko je tamo?“ iz prvog retka prve scene prvog čina
drame ispunjene zapitanošću koja ne pronalazi konačne odgovore.Šekspir
je, uz malo ili mnogo truda, to nikada nećemo znati, majstorski nalazio
reči koje su mogle da obavljaju puno posla, poigravao se rečima, izvodio
čitave piruete na najtanjim, visoko podignutim trapezima ambivalentnog
smisla, činio da likovi svojim iskazima zbune, zasmeju, zavedu, okrepe,
nasamare, spasu ili u smrt odvedu jedni druge. „Mnogi poslovi“ koje su
obavljale njegove reči prizvali su brojne tumače što ne odolevaju
njihovim trajnim provokacijama, uvek iznova podstaknuti u nameri da se
uključe u igru komentara, odgonetanja, razumevanja i tumačenja, koja
traje više od četiri veka.
Zorica Bečanović-Nikolić (iz Predgovora)