U tom prećutnom konsenzusu da je zadatak
književnosti uzgoj patriotizma ne očekuju se pitanja o šteti koju trpe
objektivnost, logika, istina, pravičnost, uopšte univerzalne ljudske
vrijednosti. A kad se i ako se ona ipak uobliče, kome ih postaviti?
Nastavniku, ili struci koja potpisuje udžbenik (autori, urednici,
recenzenti, prosvjetno-pedagoški zavodi), ili autoritetima koji stoje
iza nastavnih planova i programa (najčešće s Univerziteta)? I kako –
otvorenim pismom, ili kroz parlamentarnu proceduru, ili telefonom
direktno u program?
(Nenad Veličković)