Naime, knjiga ne
pretenduje da nas uvede u svet arhitekturne prošlosti ili sadašnjosti
slikovitim opisivanjem pojedinih građevina, njihoviharhitekata ili pak
njihovih naručilaca. Takođe, nije reč o jednom iz nepreglednog mnoštva
zapisa o sociološkim, tehnološkim, ekonomskim i svim ostalim teškoćama
savremene arhitekture. Venturijeva knjiga predstavlja delo arhitekte
koji gradi i koji o svom delu razmišlja. Ovo delo nam otkriva
arhitekturu kao specifičan način mišljenja, kao „disciplinu" sopstvenih
zakonitosti, kao samostalnu granu umetnosti.