Smrt majke označiće novi početak
zajedničkog života dve sestre. Mikojan, stari porodični prijatelj,
ovakav razvoj događaja promišljaće kao neminovnost, jer „uvek nešto mora
da se završi, da bi nešto drugo moglo da otpočne“.
Ipak, iznova
uspostavljeni sklad bio je samo privid. Nenajavljeni sled događaja
zaoštriće pritajene sukobe, ali će u katarzičnom raspletu gnev i mržnja
morati da se okončaju, jer nešto drugo upravo počinje...
Alempijević
prepoznaje fatalizme običnih ljudi potopljenih u svakodnevicu,
dopuštajući im da se približe jedni drugima, iako je cena tog
približavanja ponekad previsoka. Dok nas uverava da zbunjenost,
nesigurnost, melanholija i zebnja nisu smrtni grehovi, njegovo
pripovedanje omamljuje strašću za detaljem. I, da: šlustrik je reč iz
nemačkog jezika koja se obrela u cirkuskom žargonu i znači: poslednja
tačka.