U ovoj knjizi čitamo o tome kako svakidašnje stvari deluju drugačije u
inostranstvu, počev od odlaska u provincijski bioskop ili kafanu, do
„proslave Prvog maja u fašističkoj državi“. U priči Bolero,
upoređivanjem dvaju tekstova, tuđeg i svog, Radaković nam nudi
upoređenje odnosa ljudi i kućnih ljubimaca u Frankfurtu sa muško-ženskim
odnosima u Beogradu. To se samo uklapa u ostale autorove inovativne
prozne postupke: preplitanje i uklapanje reči i slike, tehniku kolaža,
fragmentaciju teksta, svođenje priča na isečak iz rečnika ili članak iz
novina, na tuđu priču koju prati autorova priča-dvojnik ili
priča-prevod... Svi ti i mnogi drugi postupci ne samo da čine Strah od
emigracije originalnim proznim iskorakom koji se opire svakom
svrstavanju u trendove i pravce savremene srpske književnosti, nego i
ozbiljnim, krajnje zanimljivim, pa čak i zabavnim štivom o temi odlaska u
inostranstvo.
