Pored toga što preispituje svoj odnos sa voljenom
ženom, Pavle stavlja pod lupu i svoj odnos prema bratom Petrom, sa kojim
je od početka rata u Hrvatskoj prekinuo svaku komunikaciju i kome se,
nakon deset godina neviđanja uputio, pošto su se zatekli na suprotnim
stranama fronta tokom poslednjeg rata.
Ujedno, to je i prilika
da glavni junak pretrese i komplikovane odnose između Srba i Hrvata,
Beograda i Zagreba, Crnjanskog i Krleže, nas i njih, Save Šumanovića i
Filipa Latinovicza, sebe i drugih, stvarnog i imaginarnog, budnosti i
sna.
Između svega pobrojanog, ovaj roman je i pokušaj da se
razume sva tragika i paradoksalnost položaja Srbina rođenog u Hrvatskoj i
njegovog usuda da bude između, da remeti tok događaja i stanje stvari,
kao što međutim menja tok misli.
Pisac ne propušta da u taj
dramatičan dijalog (imenujući ga kao srpsko-hrvatski roman) uvuče i
mnoge poznate protagoniste srpskohrvatske istorije i kulture: Antuna
Gustava Matoša, Petra Preradovića, Tina Ujevića, Svetozara Borojevića;
braću: Pribićeviće, Miciće, Radiće...i mnoge druge. Uz sve njih, glavni
junak priziva i poljskog pisca Vitolda Gombroviča, paradigmu
intelektualca koji se očajnički obračunavao sa sopstvenim poreklom i
njegovim prokletstvom.