Glavni junak romana,
Ahmet Šabo, želi da nađe most do drugih ljudi, da izađe iz tvrđave, jer
zna, razdvaja nas i uništava mržnja, održaće nas samo ljubav, ili makar
vjera da je mogućno ma kakvo sporazumijevanje među pojedincima i
zajednicom. Vođen tom vjerom i željom, on ostaje vedar i moralno čist.
Najčešće
se o Dervišu i o Tvrđavi govori u paru, gotovo kao da je riječ o
dijelovima istog ciklusa, o nastavcima. A ipak, mada je riječ o romanima
iz kojih se zrcali slična vizija svijeta, oni se suštinski razlikuju. Tvrđava
je, usprkos svemu, "vedriji" roman: u Dervišu je smrt besmisao kao i
život, dok Tvrđava smisao nudi u ljubavi (kraj pretposljednjeg poglavlja
Tvrđave kao da je direktna antiteza čuvenom kraju Derviša i smrti:
"Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito, i manje vjerovatno, ali je
plemenitije. I ljepše: tako sve ima više smisla. I smrt. I život."), a
životna linija vodilja Ahmeta Šabe jest ono što negdje ističe upravo
Meša Selimović: ostati neuprljan u jednom prljavom svijetu.
