Vremenski
je smešten negde potkraj srednjeg veka. Zapisujući svoja razmišljanja,
kad bi ga „razdirala sumnja, požuda ili strah“, zatim, spaljujući
ispisane listove svog rukopisa, borio se protiv vukova, tame i svega što
je stajalo na ulazu njegove pećine. Preko ispovesti od sveta, ljudi i
boga zaboravljenog divjaka Andreja, Zoran Petrović navlaći na sebe i na
čitaoca rizu i kostret oštrog posmatrača i sudije, koji preispitujući
sebe, svoja iskušenja i slabosti sudi o pokajanju, o silnima i moćnima i
njihovim grehovima gordosti i pohlepe...
Isposnička pećina negde u šumi
iznad Morave, pod opsadom zverinja, poslednja je, nejaka odbrana od
tame koja se oko nje sklapa.