No svaki čitalac/čitateljka ima svoje lične osobine i svoj društveni
kontekst u prostoru i vremenu, koji određuju njegovu/njenu pojedinačnu
recepciju teksta, to jest način na koji će čitati i razumevati
konkretni književni tekst. U tački susreta teksta i čitaoca, svaki će
čitalac uneti nešto svoje u razumevanje teksta i tekst se nanovo
stvara.
Kako ćemo i koliko razumeti predmetni sadržaj teksta zavisi delimice od
našeg ukupnog znanja, koje obuhvata sve što znamo, bilo to malo ili
mnogo, a delimice od onog rastojanja koje postoji između nas i dela u
prostoru, vremenu i društvenim okolnostima. Što je rastojanje veće to
je potrebno više znanja i više truda da se ono premosti. To naše ukupno
znanje kombinuje se s našim celovitim životnim iskustvom, a ono, uz
kolektivne elemente koje delimo s drugim članovima grupe kojoj
pripadamo, sadrži i brojne pojedinačne elemente koji su individualni i
koji isto tako utiču na naš odnos prema tekstu. Iz toga se rađa naše
individualno, dinamičko razumevanje teksta, naš doživljaj njegove
estetske vrednosti i naše osećanje njegove relevantnosti za nas kao
čitaoce.
Sve to, ponekad, može biti jednako institucionalizovanom shvatanju
teksta, propisanom udžbenicima i metodičkim uputstvima prosvetnih
vlasti, ali iskustvo pokazuje da češće nije nego što jeste tako.