Dušan Baranin (1903-1978), učitelj, novinar i književnik, autor
zbirki pripovedaka "Seljaci" i "Šume padaju", knjige eseja "Sloboda je
hrabrost", najveću popularnost stekao je svojim istorijskim romanima,
među kojima su i "Niče raja", "Karađorđe", "Hajduk Veljko", "Smail-aga",
"Đavo u manastiru", "Golaći", "Knez Mihailo", "Miloš Obrenović",
"Mehmed-paša Sokolović", "Toma Vučić Perišić", "Stevan Nemanja".
Miloš Obrenović (1780-1860), knez Srbije, od sina siromašnog
seljaka Teodora Mihailovića, nekad momče kod trgovaca stokom, postaje
ustanik, oslobodilac Srbije, političar i državnik. Život koji je sam po
sebi roman.
Više od dve decenije posle smrti Dušana Baranina,
istakao je juče Dragan Lakićević, još traje zagonetka popularnosti ovog
pisca. To se može zvati fenomenom. Trgovci knjigama naprosto vape za
Baraninovim delima, poznatim istorijskim romanima, u kojima čitaoci
vide, kao žive, znamenite figure naše prošlosti: Nemanju, Karađorđa,
Hajduk Veljka, Zeku Buljubašu, Obrenoviće - Miloša, Mihaila, Milana...
Baranin
je bio tiražan pisac, objasnio je Momir Vojvodić, zato što je svojim
imaginacijom, visinskom, durmitorskom, oživljavao prošlost. On je
narodu, gladnom jezika, darivao jezik svojih knjiga. Milorad Đurić je
podsetio da je Baranin zaveštao Srpskoj književnoj zadruzi polovinu
svojih autorskih prava, pod uslovom da osnuje fond sa njegovim imenom,
ustanovi nagradu za istorijske studije i podigne spomenik na njegovom
grobu u Topoli, što je ona i učinila.
Baranin je, svojim istorijskim romanima, obuhvatio gotovo čitav jedan vek istorije Srbije, od Karađorđa do Milana.
Z. R.
01.01.00
