Ta ispovest i to sećanje odvodi ga u vreme njegovog detinjstva
i rane mladosti kada je živeo kao Jevrejin s lažnim ispravama u
nacističkoj Budimpešti izlažući se riskantnim poduhvatima sabotaže i
diverzije fašističkih snaga. Pored toga što je situacija u kojoj se on
našao u jednoj prilici reprezentativna u akcionom smislu i čini malu
dramu intelektualne borbe za opstanak, ona je važna i u psihološkom
smislu jer pokazuje različite načine dijaloga svesnog i nesvesnog dela
ličnosti, mehanizama psihološke supstitucije, potom potiskivanja i
ponovnog prepoznavanja potisnutog nakon mnogo godina. Ne manje važno,
ova knjižica je i jedan minjon o prijateljstvu, bliskosti, poverenju,
otvaranju, ali i još jedno svedočanstvo o holokaustu.