U svojoj najnovijoj knjizi Gojko Tešić, odavno prepoznat i imenovan kao
„uporni poznavalac i istraživač srpske avangardne baštine”, pokazuje
kako izuzetnu doslednost na planu književno-proučavalačkog
interesovanja, tako i upornost u istraživanju obimne građe među-ratne
književnosti. Višedecenijskim radom posvećenim srpskoj avangardi Tešić
je izgradio sopstvenu i već prepoznatljivu viziju ovog složenog
međuratnog kulturno-istorijskog perioda i njegova nova knjiga u tom
smislu ne predstavlja preveliko iznenađenje. Veoma je važno da već na
samom početku primetimo danas tako retku kulturu izdavanja knjiga koju
ovaj autor, ali u isto vreme i izdavač i urednik, neguje i koja je
vidljiva i u ovoj monografji: pored osnovnog teksta same studije gotovo
jednu trećinu knjige čine izuzetno korisne i tako neophodne hronološke
tabele i bibliografija opšte literature o avangardi i o srpskoj
avangardi, a ono što dodatno podiže vrednost ovoj knjizi i čini je
kapitalnim ostvarenjem u nastojanjima rekonstrukcije jedne epohe jesu
bogate, kvalitetne i svrsishodne ilustracije.